Dr. Ivan Burcar, kirurg i subspecijalist kardijalne kirurgije sa Klinike za kardijalnu kirurgiju KBC Zagreb održat će predavanje na temu „Lica kolja bliješte“. Iako njegova struka nije vezana za istraživanje o radu mozga kod djece, dr. Burcar se za proučavanje fenomena ovisnosti djece o tehnologiji i njihovih posljedica za tjelesno i mentalno zdravlje odlučio zato što je i sam otac troje djece.

Tema prezentacije je je „Djeca s licima koja bliješte“ prema knjizi „Glow kids“ autora Nicholasa Kardarasa. Pitanje današnje svakodnevice jest imamo li od tehnologije više štete ili koristi. Prema istraživanjima korištenje tehnologije je sve više povezano s psihijatrijskim poremećajima. ADHD je od 1980. do 2007. porastao za 800%. To bi značilo da svako deseto dijete ima ADHD. Noviji podaci istraživanja nisu poznati, ali se pretpostavlja da je broj djece s ADHD-om od 2007. još porastao. Osim ADHD-a zbog tehnologije se javljaju i drugi poremećaji – ovisnosti, anksioznost, depresija, pojačana agresija, psihoza.

Dr. Burcar je naglasio da je ovisnost teško definirati. U literaturi se definira kao „uzimanje određenih supstanci ili sudjelovanje u određenim aktivnostima usprkos činjenici da šteti zdravlju, kvaliteti života i okolini“. Iako ju je teško prepoznati, govori se da se može prepoznati kada se „vidi“. Neki ljudi su podložniji ovisnostima od drugih, a djeca ovisnika su u 8 puta većem riziku od ovisnosti nego ostala djeca.  

Postoje različite vrste ovisnosti o tehnologiji. Dr. Burcar ih je objasnio nekoliko: gaming, hypertexting, društvene mreže, hypernetworking.

Gaming – igranje računalnih igrica ima i pozitivnih i negativnih strana. Dok igranjem igrica djeca s jedne strane razvijaju vještinu brze analize situacije, poboljšanu koordinaciju očiju i ruku te poboljšanu refleksiju, s druge strane zapostavljaju centre za komunikaciju i uspostavljanje veza s rodbinom i prijateljima. Problem prekomjernog igranja igrica jest „psihoza inducirana video igrama“ koja uzrokuje nejasnu granicu između stvarnosti i fantazije, ometa san i dr.

Hypertexting je prekomjerno slanje poruka (120 poruka dnevno) koje koristi više od 20% teenagera. Prekomjerno slanje poruka povezalo se s lošim uspjehom u školi, poremećajima ponašanja i psihološkim poremećajima, povećao se rizik izloženosti rizičnom ponašanju. Istraživanja govore da je zbog prekomjernog slanja poruka 2 puta više teenagera probalo alkohol, 41% ih je probalo ilegalne supstance, 3.5 puta više ih je imalo seksualne odnose, a 90% više ih je imalo 4 i više partnera.

Hypernetworking je prekomjerno provođenje vremena na Internetu općenito. To radi 11.5% učenika. Više od 3 sata dnevno provedenih na Internetu tijekom školskog tjedna može dovesti do veće učestalosti depresije, veće učestalosti zlouporabe droga, slabog spavanja, stresa, loših rezultata u školi pa čak i suicida.

Ima li dijete problem s ovisnošću o tehnologiji može se provjeriti odgovaranjem na sljedeća pitanja:

• Ostaje li budno sve duže i duže boraveći na računalu?
• Postaje li anksiozno ili agresivno kada ostane bez?
• Odražava li se tehnologija na uspjeh u školi?
• Ima li poteškoća s izbacivanjem digitalnih slika iz glave?
• Mašta li o virtualnim slikama?
• Krije li uređaje ili se sakriva koristeći ih?
• Ima li poteškoće s kontrolom emocija?
• Čini li se apatično ili se lako dosađuje?
• Čini li se da je preumorno, a u isto vrijeme uzbuđeno?
• Žale li se učitelji da spava u školi?

Ovisnost o tehnologiji može se riješiti. Detoksikacija digitalnog, tj. odvikavanje od tehnologije odvija se postepeno. Najprije se s 5 sati dnevno korištenje tehnologije smanji na 1 sat dnevno u 1. tjednu s tim da se svaki dan smanjuje 1 sat. Minimum 4 tjedna dijete bi trebalo biti u potpunoj apstinenciji od ekrana uz nadomjestak zdravih aktivnosti. Ipak, treba pokušati održati zdrav odnos s tehnologijom koja nema samo negativne strane i znati procijeniti što je digitalno voće (prekomjerno korištenje tehnologije i nekorisnih informacija bez razloga), a što digitalno povrće (istraživanje korisnih sadržaja).

Dr. Burcar je istaknuo kako djeci treba ograničiti vrijeme provedeno pred ekranima i da s njima treba zadržati socijalnu interakciju, odlazak u prirodu, pustiti ih da se igraju i istražuju i da među sobom razviju zdravu komunikaciju.